parallax background
 

Kako sam postao DJ!

Rano djetinjstvo i osnovnjak...

U mojoj kući uvijek se slušala glazba iako roditelji nisu imali glazbeno obrazovanje. Pamtim, kao malu djecu, mama nas je budila s glazbom, u to doba s Novim Fosilima i Srebrnim Krilima. U jugiću na dugim putovanjima prema moru uvijek je nešto sviralo – uglavnom domaće jer lakše ulazi djeci u uho. Iako su roditelji odrasli uz stranu glazbu 60-ih, nije baš bilo lako u to vrijeme kupiti strane kasete. Početkom osnovnjaka uz Zdravka Čolića, Crvenu Jabuku koja mi je dugo bila omiljeni bend, Plavi orkestar, Prljavce… pojavio se i Boris Novković. Kao i pola bivše Juge i mene je zaludila Tamara, ali i sve što je svirao, oblačio, govorio...moj prvi pravi glazbeni idol. Nije bilo lako osmogodišnjaku skupiti novce za kasetu od Borisa, ali za to sam štedio i njegov prvi album je sigurno kaseta koja se najviše „vrtila“ u mom životu. Ali nakon mjesec, dva odslušaš milijun puta a i b stranu i moraš čekati novi album, a oni dolaze jednom godišnje ili rjeđe.

Nakon Borisa koji je ostao idol došla je na red Crvena Jabuka, pa igrom slučaja, zamjenom kasete Jabuke, ITD band, pa Idoli (naslovnica je Čokolada, pa su starci to kupili djeci), pa Psihomodo Pop, pa Prljavo kazalište, pa Gibonni, pa rani Hari Rončević...

mini-DJ Roman R – Stare kasete – Event DJ

Prva strana kaseta u tom razdoblju je Roxette – zauvijek moja prva ljubav. Druga strana kaseta, koju sam tisuće puta odslušao, dao mi je brat - presnimljena kaseta Beatlesa. Tu sam se zauvijek zaljubio i shvatio da je sve krenulo od njih i da nikad nitko neće biti kao oni. Da nije bilo njih tko zna šta bismo mi sada slušali. Svim bendovima koje sam slušao oni su uzori, pa tako i meni. Ubrzo nakon Beatlesa otkrio sam i Queen - opet nešto novo, drugačije, odlično.

Nakon njih, tada možda i najpopularniji Amerikanac Bruce Springsteen The Boss, pa Dire Straits, Bon Jovi, Aerosmith, Elton John, R.E.M. itd. U tom razdoblju radiopostaje su jako „in“ pa sam tako slušao radio i čekao omiljenu pjesmu, pa to snimao i presnimavao na kasete – i to me nije „pustilo“ do danas – samo je tehnologija modernija. Danas je nezamisliv dan bez mobitela, a meni je bio najbolji dan izlaska stripa (Tex Willer ako je izašao novi), nova kaseta i čokolada (3 za 10) a poslije nogomet na male.

U to vrijeme filmove si mogao gledati samo na televiziji i tako sam slučajno naletio na Diplomca i to je prvi film koji me očarao muzikom. Radi se naravno o Simonu and Garfunkelu. Kasnije sam ih nekako sam uspio naći i presnimiti na kasetu.

E, tada dolazi rat, pa neka glazba baš nije preporučljiva. Ljudima i nije baš do glazbe. Uz neponovljivu Moju domovinu i Thompsona koji je hit, u toj nježnoj zaljubljivoj fazi uz hrpu loše glazbe slušam Tonyja i Sandija.

Doma, otkad pamtim, stariji brat svira tamburicu, tako da sam i tamburaškom glazbom okružen oduvijek. Sada brat vodi i četiri tamburaška zbora, uči klince svirati i ima bend Savske Valove – za njih garantiram i u glazbenom i ljudskom pogledu. Mlađi brat pak piše predobre pjesme, a mama je i objavljivala zbirke pjesama između ostalih i s velikom Vesnom Parun. Svi smo umjetnici u obitelji osim starog. Tata je ekonomist koji je većinu karijere bio omiljeni direktor pa sam ja krenuo njegovim stopama na Ekonomski faks, ali nije to za mene...

Nakon nježne faze Jabuke, njihove kopije Letećeg Odreda, sad se već ponovno sluša raznovrsnija glazba pa su tu Plavi Orkestar, Merlin, Prljavci, Psihomodo Pop, Bajaga, Piloti…

DJ Roman R – Stare kasete 2 – Event DJ

Srednja...

U gimnaziji se ukusi mijenjaju, a i ne možeš se ljudima sad hvalit da slušaš Jabuku i Borisa. Vrijeme je za Azru – valjda sam sve pjesme znao napamet, a oni baš nemaju jednostavne riječi. I mislim jedina faza koja nije pop-rock je bila neki soft punk – otkrio sam Hladno Pivo. Nakon što sam pročitao tekstove, jer slušajući ih baš ne razumiješ, nisam mogao vjerovati, Mile kao da meni i o meni pjeva. I baš sam lijepo odrastao s Hladnim pivom, kako su oni usporavali tako i ja. I danas ih obožavam. Vrijeme je to kad se lakše dolazi do glazbe i tu me uz spomenute bendove naravno prate Prljavci, Valjak, EKV, Ruž, Oliver Mandić, Film, Piloti, Đorđe Balašević… Od stranih najviše Nirvana koju sam počeo slušati taman prije smrti Kurta Cobaina i baš mi je žao što sam zakasnio…

U to vrijeme mama je slušala najdražeg joj Elvisa, pa Roya Orbisona, Julia Iglesiasa, Dean Martina kojeg sam volio još iz filmova s Jerry Lewisom i htio biti kauboj koji lijepo pjeva, pa neke mikseve iz 60ih gdje su bili Percy Sledge, Gerry And The Pacemakers, Ray Peterson, Gene Pitney, Pat Boone i drugi majstori šezdesetih. Još malo kvalitetne glazbe...

Kako su na početku srednje (pogotovo mojoj teškoj gimnaziji) teme uglavnom školske, rijetko se uopće pričalo o glazbi, ali jednom je kružila kaseta koju sam si presnimio i mislim da je ta kaseta najviše utjecala na moj ukus. Od stvari kojih se sjećam s kasete tu su bile Radiohead – Creep, Soundgarden – Black Hole Sun, Nirvana – Come As You Are, Garbage – Stupid Girl, Cranberries – Zombie, Pearl Jam – Jeremy, Offspring – Self Esteem, Red Hot Chili Peppers – Under The Bridge… Creep mi je do danas omiljena pjesma (posebno akustična verzija gdje se baš lijepo dere Thom Yorke).

Kako sve bolje razumijem engleski tako i više slušam stranu glazbu, posebno otkrivam brit pop. On nije još moderan kod nas - tek pomalo Oasis. Tu otkrivam Blur – koji mi postaju najdraži britpoperi, pa fascinantni Suede, Supergrass, Bluetones, Pulp, Verve…

Negdje u tom periodu veliki hit je No Doubt – Don't speak. Kad je nešto svima dobro uglavnom mislim da meni neće biti, ali šok - stvar je genijalna. Uvijek sam se više pronalazio u muškim vokalima, ali nakon No Doubt, prva ženska koju sam baš slušao i slušao bila je Alanis Morissette. Nisam prestao slušati ni „domaćice“ i u to vrijeme se pojavljuje Alen Vitasović. To je ljubav na prvo slušanje, zbog njega sam naučio hrpu istarskih riječi.

Sjetih se i da sam imao i jednu fazu koja nije baš pop rock. Faza Reggae i Ska muzike. Bob Marleyja svi znaju, ali kada ga malo bolje slušaš, i upoznaš i njegov život, vidiš da, kao i mnogi glazbenici, uopće nije s ovog planeta. Uz Marleyja slušam Eddy Granta, The Specials, The Toasters, Bad Manners...


Prvi glazbeni posao... Plavi radio...

Obožavam radio postaje i 1998. uz studij na Ekonomskom fakultetu dobijam honorani posao na Plavom radiju kao DJ. Dugo sam učio uz Bernarda Cveka koji me se bojao pustiti da radim, pa uz Vanju Koštu koji mi je odmah dao da radim i tu sam naučio sve. Radio sam par noći i dobio svoju prvu šihtu. Naravno i danas pamtim, prva pjesma koju sam samostalno pustio u eteru bila je The Verve – Sonnet. Moja šihte bile su vikendom i nije bilo planirano da govorim, ali to sve zanima pa i mene i tako su mi rekli da se mogu najaviti i odjaviti iako sam klinac i nisam neki voditelj. To je bilo vrijeme telefona, a radio je bio itekako slušan i važan medij. S 20-ak godina, iako si u najljepšoj dobi mladosti, ipak si klinac kojem sigurno fali samopouzdanja. Razgovarajući s prijateljima, pitali su me zašto ne pričam s curama koje zovu i naručuju pjesme, ionako me ne vide. Hmmmm. Nakon toga počeo sam pričati sa svakom curom koja je zvala i to je bilo jako, jako dobro za moje samopouzdanje. Naravno, hvalile su moj ugodan glas, hehe. Jednom nisam mogao raditi svoju šihtu pa me mijenjao kolega. Drugi put kada smo se vidjeli pitao me „…pa što ti radiš tim ženama, telefon nije prestao zvoniti“. Lijepe uspomene.

Puno o glazbi naučio sam na svom prvom radiju, upoznao sam, između ostalih Beautiful South, Texas, Barenaked Ladies, Sugar Ray, Goo Goo Dolls, Matchbox 20 i to je vrijeme najveće slave Robbie Williamsa koji je najveća faca na svijetu i kojeg sam uspio dva puta vidjeti uživo i uvjeriti se da je stvarno najveća faca.

Kako to biva u medijima tamo se jako brzo mijenjaju rukovodeće strukture i prestajem raditi.


Radio Zaprešić...

Ubrzo nakon toga, Radio Zaprešić ima audiciju i tu dobivam posao preko studentskog ugovora kao glazbeni urednik i tehnički realizator. Plaća je katastrofalna, čak i za jednog situiranog studenta, ali nebitno u tom trenutku. Radim posao koji najbolje znam i volim.

Prva osoba koju sam na radiju upoznao bila je moja sada bivša žena Irena s kojom imam dvije prekrasne djevojčice Vitu i Stelu. Tada sam upoznao i velikog prijatelja Igora Petrića osim ljubavi prema glazbi, spojila nas je i ljubav prema nogometnom klubu Inker. I on je bio glazbeni urednik i tehnički realizator, vrsni poznavatelj glazbe, posebno 80-ih. Uz Igora dajem više šanse popularnim bendovima 80-ih (A-ha, Duran Duran, New Order, Depeche Mode, Roxy Music, The Cure, Europe...) koje, iako sveprisutne, sam često izbjegavao, baš zbog sveprisutnosti. Mnogo ljudi je prošlo kroz taj radio u razdoblju 3 godine, koliko sam tamo radio. Super je bilo što sam (uglavnom) imao slobodu puštati što želim, pa su slušatelji mogli puno uživati u brit popu, ali i u domaćim ex-yu pjesmama.

DJ Roman R – Radio Zapresic

S obzirom da sam već dugo bio tamo, a i imao sam znanje o glazbi i tehnici i od ranije novim ljudima sam već bio iskusan, a oduvijek za izlaske, cugu i zajebanciju pa smo tako na moju inicijativu počeli skupa izlaziti. Tu su se rađala razna prijateljstva i ljubavi pa tako i moja s bivšom ženom.

Vrijedna spomena je i najbolja glazbena emisija na radiju Glazbena Oaza koju sam ponekad radio sa svojim legendarnim imenjakom Romanom Josipovićem. Super smo se slagali i puno toga o staroj glazbi od njega se moglo naučiti. Uživao sam i od njega presnimio neke super bendove 60-ih i 70-ih. Bolje upoznajem i bendove koji nisu baš moj fah Pink Floyd, Led Zeppelin, ZZ Top, Rare Bird, Donovan, Deep Purple…

Naravno, plaća je mala, usto i kasni, deseci ljudi se promijene svakih nekoliko mjeseci i jasno je da tu mnogo stvari ne štima. To su razlozi što sam uz veliki prasak otišao s radia.

Prvi pravi posao... Orfej... i Otvoreni radio...

Nakon završenog ekonomskog fakulteta, iako me ekonomija nikad nije pretjerano zanimala, prvi pravi posao dobio sam u Orfeju – izdavačkoj kući u vlasništvu HRT-a. Bio sam sretan jer sam mislio da ću ponovno raditi nešto vezano uz glazbu. Ali Orfej je u tom trenutku na zalasku i iako sam radio neke kompilacije, uglavnom radim poslove koji nemaju veze s glazbom.

Negdje u to vrijeme nabavio sam prvu miksetu i zvučnike pa sam počeo tu i tamo raditi u nekim kafićima i kao DJ za svadbe, DJ za evente i DJ za tulume. Nešto kasnije nabavio sam i profesionalni licencirani program za karaoke što je povećalo broj gaža.

Istodobno s poslom u Orfeju javio sam se na oglas na Otvorenom radiju. Tražili su honorarnog DJ-a za večernje šihte i vikende. S obzirom na moje iskustvo, bez problema su me primili. Preko tjedna radio sam u Orfeju, a vikendima uglavnom noćne šihte od ponoći do 6 ujutro. Tamo sam također upoznao zanimljive ljude, sprijateljio se sa Slavenom Rohačekom koji je još uvijek producent tamo i baš radimo hit – čut ćete  Iako sam ograničen puštati samo hitove i tu guštam uz dobre bendove (Kings Of Leon, Kaiser Chiefs, Franz Ferdinand, Arctic Monkeys, Panic At The Disco, Last Shadow Puppets… i posebno tada omiljenog Morrisseya). Iako je posao na najslušanijem radiju u zemlji definitivno bio užitak i stvar prestiža, uz posao u Orfeju i malo dijete kod kuće, postalo mi je prenaporno tako da sam otišao s Otvorenog radija.

Vjerovali ili ne - u životu ništa nije bez svrhe. Pa tako preko Orfeja upoznajem svoju sadašnju ženicu Miu. Orfej je bio samo način da se bolje upoznamo na izlascima. S obzirom na glazbu uz koju sam odrastao i slušao cijeli život mogu reći (blago) da nisam baš volio narodnjake. Prva dva puta kada su me odveli na cajke prespavao sam u autu. Iako, blizak mi je bio bosanski melos (Plavi Orkestar, Bijelo Dugme, Merlin, Bolero…).

To je bilo vrijeme kad sam se družio s par godina mlađim prijateljima, od kojih sam većinu upoznao jer smo svi navijali za Inker. Te prijatelje i Miu upoznao sam na snimanju preko Orfeja i logično je bilo da zajedno izlazimo. Nije baš bilo puno mjesta za izaći – uglavnom su In mjesta bila mjesta s cajkama. Kada sam upoznao svoju sadašnju ženu, ni ona ni ja nismo ih slušali, ali to su bila mjesta gdje si se u miru mogao opustiti. Začas znaš sve riječi i super su mjesta za izlazak što god mislili o kvaliteti te glazbe, iako tvrdim da i tu ima vrlo kvalitetnih pjesama. Danas pogotovo produkcijski. Tako da sada znam nešto i o toj vrsti glazbe i čak mogu reći da je i cijenim jer ima svoju svrhu. Posebno ako imate osobnih problema, a svatko ih ima. Ako je jedna od poanti glazbe zabava onda tu nema suđenja.

Kako je moj životopis bio javan na moj-posao dok sam radio u Orfeju, jednoga dana zazvonio mi je mobitel i tražili su baš nekog kao mene iz Dallas Recordsa. S gospodinom sam lijepo popričao, postavio mi je par glazbenih pitanja na koja sam, naravno, znao odgovore. Pitao me koliku plaću imam u Orfeju i rekao da mi oni ne mogu toliko ponuditi. Šteta. To bi bilo puno bliže onome što bih volio raditi nego što je bilo u Orfeju. Dolazi kriza i HRT jedva čeka da se riješi Orfeja, te ga zbog političkih razloga šalje u stečaj. Svi radnici ostaju bez posla s dugom od osam neisplaćenih plaća. Bad luck.


Razdoblje bez posla i Astro Caffe...

Nakon toga radim sve i svašta da bih preživio... dugo sam i bez posla... nije lako... U to vrijeme malo više se bavim astrologijom pa kako sam bez posla otvaram svoj kafić „Astro Caffe“ sa super idejom da svaki gost dobije svoju natalnu kartu. Dobra ideja, ali loše vrijeme, globalna kriza i loši ljudi u okružju dovode to toga da nakon godinu dana ta super ideja neslavno završava...

Sjećam se i nekih razgovora za „normalni“ posao gdje su uglavnom utvrdili da sam ja umjetnička duša. Baš sam se loše osjećao zbog toga, jer kako ću takav naći „normalan“ posao – za novac.

letak astro caffe

Retroton...

Pet godina poslije Orfeja u razdoblju bez posla 2015. godine na Radio Zaprešić dolazi novi direktor Željko Brkić. Kako je moj prijatelj Igor Petrić i dalje bio honorarno na radiju priča novom direktoru o meni i kako sam u velikom stilu otišao s radija. Direktoru se to svidi i želi me upoznati... Brzo se kliknemo i nastavljamo družiti na pivicama. S obzirom da sam bez posla, a uvijek pun ideja padne mi na pamet ideja o glazbenoj emisiji o ExYu glazbi. Igor i ja smo stvarno veliki ljubitelji, a rekao bih i znalci te vrste glazbe. Prezentirao sam ideju emisije direktoru i Igoru i dopalo im se. Bio je to moj povratak u moj grad na moj radio. Bilo je vrijeme za Retroton.

Postojalo je nekoliko problemčića oko toga, naravno. Prvi se odnosio na novac – naime s obzirom na to da je to poluprivatan radio dogovorili smo s direktorom da ćemo raditi besplatno, osim ako nađemo sponzora, tada dijelimo 50/50. Drugi problemčić je bio taj što osim što uređujem emisiju ja je i vodim. Volim ja voditi, i glas mi je ok, međutim apsolutno imam premalo iskustva i nije to baš samo tako. Igor je zadužen za tehniku i pomoć u uređivanju. Termin emisije je odličan petkom od 18-20 sati.

Prvih nekoliko emisija tu su razne rubrike, ja malo pričam, najavljujemo razne stvari, dijelimo karte i CD-e i puštamo hrpu odlične glazbe uz koju smo odrasli (od Balaševića, EKV, Bolera, Nemoguće Vruće, Miladina Šobića, Zane, Olivera Mandića, Zabranjenog Pušenja, Kerbera, Leb i sol do Prljavaca, starog Olivera, Novih Fosila, Animatora, Psihomodo popa, Boe, Denis i Denis, Time-a, Azre, Aerodroma, Parnog Valjka...). Trema je velika i dosta sam ukočen kao voditelj, ali učim. Nakon nekoliko emisija kolega s radia me pita bih li ja odradio neke phonere u emisiji. To su javljanja poznatih pjevača putem telefona. Nikad nisam radio ništa slično! Ali rekoh može, bit će emisija zanimljivija. Sjećam se prvi phoner mi je bio vođa Zabranjenog Pušenja Sejo Sexon. Baš me bilo frka, više zbog njega nego zbog ljudi koji slušaju. Ali napisao sam si pitanja i baš smo lijepi razgovor vodili. Nakon toga sve je bilo lakše. Dosta sam se opustio i što je najvažnije dobio novu ideju da bi mi u emisiji mogli gostovati glazbenici i sami birati ExYu pjesme.

U svakoj emisiji odradio sam neki telefonski razgovor pa su tu bili Zoran Predin, Tamara Obrovac, Srđan Gojković Gile iz Električnog Orgazma, Edi Maružin iz Gustafa, Petar Beluhan iz Mayalesa, Tiho iz S.A.R.S.-a, Nenad Borgudan iz Detoura...

Brojeve telefona od potencijalnih gostiju dobijao sam uglavnom od gostiju koji su došli u emisiju. Tako mi je Ivica Propadalo iz Teške Industrije dao broj od svog, mislim, šogora Miše Bartulice. Mišo je frontmen i vokal kultne sarajevske grupe Bolero koju smo ja, a pogotovo Petrić slušali i iznimno cijenili. Čuo sam se s njim i rekao mu o emisiji, ali tada je bio u Švicarskoj. Jednom, oko ponoći, dolazi mi SMS. Rekoh, tko je sad? Mišo Bartulica iz Švicarske šalje poruku da mu je čast što smo ga se sjetili, da bi rado gostovao u emisiji, ali da trenutno ne može i da ga se sjetimo kada se vrati. Nevjerojatno. Tada sam bio siguran da je emisija odlična i da može biti još samo puno bolja. Nažalost, prebrzo je završila, ali nadam se da će jednoga dana opet zaživiti. Ima još puno glazbenika koje bih volio ugostiti...

Ugostio sam mnoge glazbenike, što iz ExYu razdoblja, što ove modernije. Iznenadilo me kako su se rado odazivali u emisiju, a odlazili baš sretni jer sam im poklonio dosta medijskog prostora. Na meni i Igoru se vidjelo da uživamo u poslu koji radimo, a to je i našim gostima godilo. Za džabe..

Prvi gosti bili su mi dečki iz Radio Luksemburga. Tadašnja postava Beli – alfa i omega, Daniel - pjevač i Smotke – bubnjar. Vrlo ugodna atmosfera, opušten razgovor. Siguran sam da nisu primijetili da su mi prvi gosti. Smotke je danas zvuk majstor od Prljavog Kazališta, Danijel je poznati spiker i imitator, a Beli s novom postavom nastavlja priču Radio Luksemburga. Tražio sam ih potpisani CD, ali nisu ga imali kod sebe. Par mjeseci kasnije Radio Zaprešić radi humanitarni koncert. Iako nisam imao veze s organizacijom, dao sam kolegama brojeve svojih gostiju. Mnogi od njih su došli u Zaprešić i svirali besplatno (Pađen, Bogović, Gretta, Judette, Radio Luksemburg...). Beli me tražio po cijelom Zaprešiću da mi da potpisani CD od Radio Luksemburga. Baš lijepo!

mini-DJ Roman R – Radio Luksemburg – DJ za svadbe

Picksiebneri. Cijela postava je došla Zoki, Cipra, Lazo, Bregi i Gringo. Cipru, bas gitarista sam već poznavao i bio na nekim njihovim svirkama. Znao je da sam radio po radijima i stvorila se prilika da ih ugostim. Mislim da su naš jedini country band koji pjeva svoje country stvari na hrvatskom jeziku. Kvaliteta izbija iz svake note. Ponovno opuštena atmosfera koja je potvrdila da emisija ide u baš dobrom smjeru.

mini-DJ Roman R – Picksiebner – DJ za svadbe

Renato Metessi. Prvi gost iz ExYu razdoblja bio je Renato Metessi. Frontmen Patrole i Zvijezda. Ni u jednom trenutku nisam znao kada je ozbiljan, a kada se šali. Danas bi možda taj razgovor bio smisleniji. Svakakve anegdote iz razdoblja novog vala nam je ispričao. Baš ono zbog čega je emisija prvotno i izmišljena. Samo ovaj put uz jednog od aktera te priče.

Jura i Sele iz Connecta. Jedini reperi koji su bili u Retrotonu. Zaprešićki dečki i naravno red je bio da mi budu gosti. Juru sam inače upoznao jedne večeri 1998. Dok sam se vraćao s Plavog radija (mojeg prvog radija) on je autostopirao. Ja sam išao do Zaprešića i od centra Zagreba sam ga vozio doma. Tada je bio klinac koji nešto repa. Bilo im je baš drago što su mogli birati ExYu glazbu. Jura je došao sa psom – očekivali bi nekog opasnog psa, ali on ima baš umiljatu kujicu.

Davorin Bogović. Zbunjena legenda. Prvo dogovorimo se za gostovanje. Ne znaš tko je uzbuđeniji. Sat, dva prije emisije me zove da ne može doći iz Dubrave jer mu se prijatelju pokvario auto i da bi on došao vlakom, ali ne zna gdje treba ući, a gdje izaći. Iz Dubrave do Zaprešića je vlakom 25 minuta. Pitam ga da li zna gdje je stanica vlaka. Veli da zna, da mu je ispred kuće. Objasnim mu na kojoj stanici treba izaći, jer ima dva stajališta u Zaprešiću i da pita nekoga ili nazove. Emisija je već počela, zove Davorin. Izašao je naravno na krivoj stanici. Otišao sam po njega autom. On je super lik, ne žali ni za čim. Otišao je iz Prljavaca jer mu je važnija bila zabava od karijere, i dalje je tako. Cijenim to.

Šiljo iz Gatuza. Osebujan lik. Nekad je svirao i u Majkama, pa se nešto posvadio s Baretom i sada ima Gatuzo. Jedan od najjačih gitarista koje sam upoznao. Bend koji zvuči stvarno žestoko i nikad kada ih ovako slušaš ne bi rekao da ih je samo dvoje. Piše i pjesme, a neke pjesme napisala je i njegova žena Iva s kojom je i došao na radio. U jednom trenutku izvan etera kaže Šiljo „…dečki, dok sam dolazio bio sam loše volje i vi ste mi je toliko popravili da ne mogu vjerovati…“ Rečenica koja ostaje u sjećanju.

Čubi, Hrvoje i Tomislav iz Grette. Bili su mi među prvim gostima i super smo se opušteno zabavljali u emisiji što mi je dalo poticaj za dalje. Dojmio me se njihov hit „Malena“ i baš sam ih htio ugostiti. I oni su bili iznenađeni uspjehom Malene i odjednom su postali poznati bend. Još uvijek čekam hitove a la Malena. Imaju oni to u sebi. Bio sam na nekoliko njihovih koncerata i super sviraju. Tomislav radi u Aquarius Recordsu, pa smo dok sam bio na Soundsetu i poslovno surađivali.

Silente. Najposebnija nova grupa u Hrvatskoj. Najmlađi moji gosti - Dubrovčani. U početku traženja gostiju za emisiju, s obzirom na dobre odnose s izdavačkim kućama iz Aquariusa su pitali svoje izvođače bi li netko došao u emisiju gdje bira ExYu pjesme. Sanin Karamehmedović Sančo je baš želio doći. On je inače zadužen za posebne tekstove grupe Silente i njihov basist, dok njegov brat Tibor, inače vokal, piše glazbu. Sančo je na radio trebao doći sam, ali cijeli bend dolazeći iz Dubrovnika s obzirom na gužvu na cestama nije stigao u Zagreb, pa su svi skupa sa Sančom došli u emisiju. Sančo i Tibor, Doris pjevačica, Ivuša bubnjar i Šimun klavijature. Super mlada ekipa i baš mi je drago što su se „probili preko noći“, zaslužili su. Sančo ima istančan ukus (mlad je, a zna sve o glazbi mnogo starijoj od njega), a još kad sam čuo da je naručio Miladina Šobića i da je Šobić bio podstanar kod njih u Dubrovniku.

mini-DJ Roman R – Silente, Gretta, Gatuzo – DJ za svadbe

Nina Romić. Prava poezija. Jedna od prvih kantautorica sa izdanih nekoliko vrlo kvalitetnih i cijenjenih albuma, nakon koje je izbio pravi bum kantautorica. Ako se ne varam ona mi je bila prva gošća. Nedavno smo se sreli na jednom eventu gdje sam bio DJ. Odmah me je prepoznala i lijepo smo popričali, a možda nabacimo neku suradnju nevezano uz glazbu.

Sabina Herman aka Queen Of Sabe, isto kantautorica. Komunikativna i skroz normalna cura. Pričajući rekao sam da skupljam originalne CD-e. Kako nije imala svoje CD-e, nakon emisije je s dečkom otišla do auta i donijeli su mi CD francuskog benda Jusqualalie – draga uspomena.

Sara Renar. I još jedna kantautorica - te godine dobila je Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu, a to nije mala stvar. Simpatična i vrckava cura. Taman u to vrijeme je odlučila da će se baviti samo glazbom, a ako znate koju vrstu glazbe ona izvodi i koliko to u Hrvatskoj malo ljudi sluša, to je stvarno hrabar potez. Potaknula me je da razmišljam da se od glazbe može živjeti ako si dobar u tome što radiš. Njen glas jako se svidio direktoru radija i odmah je zvao da nam snimi jinglove i najave. S obzirom na ekipu koja je radila na radiju, ti jinglovi nikad nisu ugledali svjetlo dana.

mini-DJ Roman R – Sara Renar & Queen Of Sabe – DJ za svadbe

Davor Gobac. Najpoznatiji Zapreščan. Vjerojatno najomiljeniji živući Hrvat. On je jednostavno Gobac. Nikad nije loše volje, uvijek srdačan, veseo, komunikativan, a prije svega veliki glazbenik. Još jedan od mojih gostiju uz čiju glazbu sam odrastao. Pričali smo o svemu. Čak sam mu dao ideju da bi nakon „Ona odlazi“ mogao napraviti još koju baladu (pa znate ako Psihomodo snimi novu baladu ja sam zaslužan).

Ivan Dečak iz Vatre. Vatru sam slušao od njenih početaka i uvijek sam imao dojam da su samo meni dobri. Bend po mojem guštu. Onda su napravili Tango i sad ih svi slušaju i znaju ih. Ivan je došao baš u trenutku dok je bio u žiriju The Voicea, u doba kad su ga svi vukli za rukav. Bio je sretan kako sam se pripremio i rekao da voli doći u takve emisije. Jedini gost koji je došao spreman - s pivom u emisiju. Vrlo opušteno u prijateljski. S njim sam se čuo i nakon Vatrinih koncerata gdje definitivno potvrđuju svoju popularnost i na Laganiniju.

mini-DJ Roman R – Vatra, Psihompdo Pop – DJ za svadbe

Sandi Cenov. Velika zvijezda 90-ih. Već sam rekao da sam volio njegove balade kao zaljubljivi klinac i uživao sam razgovarajući s njim. Otvoren tip, voli pričati i o glazbi i o ljubavi. Na ruci ima istetoviran naslov jedne od mojih omiljenih Balaševićevih pjesama: Ostaje mi to što se volimo. Interesantno je da smo moja žena i ja negdje na početku veze, a s obzirom da je više od 9 godina razlike među nama, skužili da smo oboje u isto vrijeme slušali Sandija. Tada sam joj rekao …Sandi će nam pjevati na svadbi... I Sandi nam je pjevao na svadbi!!!

mini-DJ Roman R – Sandi Cenov – DJ za svadbe

Jurica Pađen. Posebna je stvar ugostiti nekoga koga baš cijeniš. Vrsni gitarist koji je prošao gro vrhunskih bendova (Grupa 220, Parni Valjak, Azra, Aerodrom, Pađen Bend...) koje sve volim. S njim se može pričati satima. Prošli smo cijelu karijeru, a najviše me zanimao njegov odnos s Johnnyjem i čak se i nisam iznenadio da su i dalje prijatelji. Čitao sam Johnnyjevu biografiju i kako je s većinom kolega zaratio, ali ne i s Pađenom. Nego, iznenadilo me da na novom Pađenovu albumu instrumentala imaju duet. Sve emisije Retrotona su izrezane i na You Tubeu i ova s Pađenom ima daleko najviše pregleda – nemam pojma zašto.

mini-DJ Roman R – Jurica Paden – DJ za svadbe

Lea, Ivica i Vedad iz Teške Industrije. Vedad gitarist i Ivica basist iz početne postave Teške Industrije još iz 1974. Vedo je najviše pričao o povijesti benda, a ima toga, dok je Ivica Propadalo koji je možda i poznatiji slikar nego basist u stvari zaslužan za ponovno pokretanje benda 2007. godine. Njih dvojica 2010. dolaze na ideju za promjenom i traže ženski vokal. Nalaze Leu Mijatović i dokazuju kako su kvalitetan bend i da im je ideja s pjevačicom, odlična. Ona je svjesna je da joj je pružena velika prilika u bendu koji je nastupao prije nego se ona i rodila (a i ja). Na promociji Bang Banga sreo sam ekipu iz Teške Industrije i kako sam bio sa ženom i djecom (iz prvog braka) pozdravili smo Ivicu i on ljubazno kaže kako jedna curica sliči na tatu, a druga na mamu. Velim ja, a nije im to mama…veli on … kad ne znam šutit… Bilo je vrlo simpatično i smiješno (vjerojatno ne i njemu).

mini-DJ Roman R – Teska Industrija – DJ za svadbe

Darko i Igor iz Buđenja. Uživali su birati glazbu iz ExYu razdoblja. Budući da je Darko, ipak, frontmen Buđenja, mene i Igora (možda jer mu je imenjak) je više zanimao Igor Ivanović jer je mlad, a producent je polovici hrvatske estrade. Izvan etera pričamo o glazbi i veli Darko …dečki ja sam mislio da samo mi toliko strastveno pričamo o glazbi, ali sada vidim da ima i gorih… Totalna pohvala.

Rajko Dujmić. Ovog bloga, a i mnogih drugih stvari sigurno ne bi bilo bez dragog Rajka. Nevjerojatno je koliko jedan čovjek i samo jedan susret može značiti drugom čovjeku. Rajka sam ugostio baš u trenutku u kojem se u novinama povlačio njegov razlaz s Novim Fosilima. Pričalo i pisalo se svašta loše o njemu i nisam znao što očekivati, jer obožavao sam njegovo djelo, ali nisam znao njega. Došao je u pratnji supruge Snježane. Jako draga i jaka žena koja ga toliko pazi i cijeni i poznaje da je to fascinantno. On nije lagan čovjek, puno uzima, ali puno i daje i to ona zna najbolje. Prvo, on je genijalac, svi drugi su umjetnici, ali Rajko je genijalac, najveći kojeg sam imao čast upoznati. Pričali smo lijepo, dugo i pametno. Ono što me najviše oduševilo bila je njegova zahvalnost što sam pričao s njim, što sam ga ugostio, što sam mu dao do znanja koliko je veliki umjetnik. Pričao je npr. kako mu je ostalo u sjećanju dok je bio na Dinamovoj utakmici sa sinom i kada su ga vidjeli BBB su počeli pjevati „Za dobra stara vremena“ i da mu je to jedan od boljih doživljaja. Čuli smo se još i na Laganiniju i čestitali si Božić, ali evo sudbina je htjela da tek sada gore zna koliko je značio i meni i mnogim, mnogim ljudima...

mini-DJ Roman R – Rajko Dujmic – DJ za svadbe

Boris Novković. Idol moje mladosti. Njegovo gostovanje u mojoj emisiji, definitivno je bilo ispunjenje mog dječačkog sna. Zanimljivo je kako sam uopće došao do njega. Bio sam u West Gate shopping centru i vidio ga s klincem, i rekoh - sad ili nikad. Dođem do njega, predstavim se i pozovem ga u emisiju. Rado je došao. Pričali smo o svemu, rekao sam mu da su mi idoli u mladosti bili jedino Tex Willer i on, što mu je, naravno, bilo drago. Skužili smo da imamo i relativno slične priče oko klinaca i bivših i sadašnjih žena (tada je još imao samo 2 bivše žene i 2 djece). Predložio je da bismo mogli otići i na piće neki dan – čak i živimo blizu. Otišli smo i na cugu. Poseban je osjećaj pričati sa svojim idolom. Sredio mi je i karte za svoje koncerte u Lisinskom. Brije na ljubav, ali za svakom ženskom se okrene i vjerujem da mu nije lako jer je još i poznat. Zato ga i ne ide baš u ljubavi.

mini-DJ Roman R – Boris Novkovic – DJ za svadbe

Mladen i Buč iz Boe. Totalno pristupačni dečki. Uvijek sam ih cijenio kao kvalitetan bend, ali mi u mladosti nikad nije sjeo Mladenov glas i dosta sam rasprava s Igorom imao o tome. Oni su uvijek bili ispred svog vremena, pa sam ih i ja dostigao i Boa mi je bila sve draža. Neki strani vokali (npr. Spandau Ballet, Roxy Music, Yes pa i David Bowie) su vrlo slični. S Mladenom i Zvonimirom koji je inzistirao da ga zovem Buč, jer jedino ga mama zove Zvonimir smo se baš upustili u razne glazbene priče. Za Bou se inače kaže da su najpodcjenjeniji jugoslavenski bend. Mladen je više pričao o počecima Boe i najvećoj slavi početka 80-ih, a Buč je noviji basist pa je pričao o novoj Boi. Nedugo nakon emisije imali su koncert u Tvornici gdje smo bili pozvani, baš sam bio ponosan da sam ih upoznao. Kakva vrhunska svirka.

mini-DJ Roman R – Boa – DJ za svadbe

Vlado Kalember. Imao sam ga prilike upoznati i prije, dok je još bio solo zavodnik, a ja još mlad i neiskusan. Dijelio mi je savjete kako upecati komada – a njega je vrijedilo slušati. Pamtim da je rekao ako želiš bariti, nikada ne smije biti više dečki nego cura, jer kada je muških manje žene misle da imaju kontrolu, i onda uletavaš. Zapamtio, primijenio i potpisujem. Zbog toga je na CD uz autogram napisao „Ne slušaj svakoga što priča“. Uz pokoju boru više i dalje izgleda kao mladić. Srebrna krila stvarno su bili jugoslavenski Beatlesi, tako da se i njemu bilo lijepo prisjetiti tih vremena rasprodanih stadiona. Najranije uspomene me vežu uz pjesme Srebrnih Krila i lijepo je bilo razgovarati s Vladom. Na primjer nisam znao da ga je Johnny zvao u Azru, da mu je Balašević pisao neke pjesme, ali ih je odbio jer Balaševićevske pjesme ne prolaze svugdje...

mini-DJ Roman R – Vlado Kalember – DJ za svadbe

Bane Iz Songkillersa. Opičen lik. Trebao je doći u emisiju, ali je zbog koncerta koji mu je iskrsnuo morao otkazati i došao je tjedan ili dva kasnije. Ispričavao se pola emisije. Vrhunski glazbenik i intimus Dine Dvornika. A Dino je kralj funka, znači da je Bane princ. Vlasnik najboljeg hrvatskog live albuma „Live in Munchen“ Dine Dvornika i Songkillersa. Puno smo pričali, od karijere pratećeg benda Dine Dvornika preko toga kako su nastajale njihove pjesme, pa do današnjih Songkillersa. Volio bi da samo svira, ali silom prilika postao je i pjevač. Poslije emisije otišli smo na pivo – znači bilo mu je ugodno i nije žurio.

mini-DJ Roman R – Songkillers – DJ za svadbe

S3ngs. Bend koji je puno obećavao i dosta dobro se uklapao u prazna mjesta na hrvatskoj glazbenoj karti. Nažalost, raspali su se. Vrlo opušteni dečki, možda i preopušteni za eter.

Vikend Revolucija. Noviji bend. U gostima su bili Hrvoje i Tihomir. Njihova tadašnja pjevačica Geby koja je najpoznatija jer je imala duet s Grettom u pjesmi „Malena“ nije mogla doći jer je bila na moru. Usred emisije smo je kao iznenađenje nazvali na mobitel u eteru zvali kao neku divu, a ona se javlja s plaže. Lea i Vilim iz Judette. Lea je odličan vokal, pun energije, vrckavosti i šarma. Predviđao sam im svjetlu budućnost. Nažalost pogriješio sam i oni su se raspali. Lea je inače kći Davora Radolfija koji s Ritmo Locom pjeva hrvatske latino pjesme. Nije htjela da se to zna, ali od kad nije u Judette napravila je i duet s tatom pa mislim da je sad to OK reći.

Ivana Kindl. Generacija smo. A ako sam mogao puno razgovarati sa starijima i mlađima od sebe, onda s Kindlicom bez beda. Tako sitna, a ima takvu glaščinu. Pobijedila je i u „Zvijezde pjevaju“, a tu moraš imat i glas i simpatičnost i moraš druge naučit pjevat. Otvorena, vesela i nasmijana...pomalo nezadovolja jer se njen pjevački talent ne cijeni dovoljno. Čuli smo se kasnije kada sam radio na Laganiniju, bila je sretna da sam tu.

Miki Solus. Najinovativnija glazba u novijoj hrvatskoj glazbi. Klavir i repanje. Sada ima i harmonike. Nevjerojatno je koliko ga kritičari hvale. Kritičari koji inače ne vole baš nikog, a kamoli nove klince?! Čitajući kritike slušao sam ga i ja i – genijalno. U svojim prvim hvaljenim stvarima popljuvao je na zabavan način pola estrade i malo me bilo frka kad sam ga zvao u emisiju kakav je to lik. A kad ono predobar. Baš cijenim to što radi i veselim se svakoj novoj stvari jer me uvijek razveseli. Sreli smo se još i na njegovom koncertu i u Tvornici i uvijek si lijepo popričamo.

mini-DJ Roman R – MIki Solus, Ivana Kindl – DJ za svadbe

Mile Kekin i Zoki Subašić iz Hladnog piva. Već sam rekao da kako sam ja odrastao, odrastalo je i Hladno Pivo i stvarno ih obožavam jer me baš prate. Ugostiti Mileta i Zokija bio je baš san snova. Zanimalo me kako je moguće da me Mile uvijek pogodi sa svojim tekstovima, pa su se Zoki i on složili da ne bih tako mislio da vidim kakve sve tekstove donese na probe. Zanimljivo je i da je Mile baš pričao da mu je dosta politike nakon što je shvatio da su svi isti, ali očito se punkeri stalno bore za pravdu.

mini-DJ Roman R – Hladno Pivo – DJ za svadbe

Lara i Hrvoje iz Bang Banga. Hrvoje, uz to što je glavni u Bang Bangu je i producent hrpi estradnjaka, a počeo je i pjevati. Lara je glavni vokal. Kada sam zvao Hrvoja da dođe u emisiju veli on budem doveo i ovu svoju pevaljku. Ta pevaljka je Lara koja mu je danas i žena. Inače onda još cura i dečko odličan su par što se čuje i u pjesmama. Pjesma „Imam“ mi je vjerojatno i najbolja stvar 2015. godine. Bio sam na dvije njihove promocije, albuma i spota, vidjeli smo se i na Soundsetovom koncertu i čuli na Laganiniju,. Tamo sam isfurao akustičnu verziju pjesme „Imam“.

mini-DJ Roman R – S3ngs. Bang Bang – DJ za svadbe

Retroton je trajao oko godinu dana, zaradio sam nula kuna. Ali i tu su iz, naravno, političkih razloga smijenili direktora, pa je tako prestao i Retroton kao i ostale kvalitetne emisije koje je oduvijek imao Radio Zaprešić kao npr. Italo noć.

Ponovno sam bez posla, čak i ovog honorarnog za nula kuna.

Soundset i Laganini...

Mijenjam stanice u autu i čujem na Laganini FM-u oglas za voditelja.

Nemam baš neki pozitivan stav prema natječajima, jer se kod nas uobičajilo da te nakon prijave na posao uopće ne pozovu na razgovor, ali prijavljujem se. Zovu me na razgovor! Na razgovoru uz ostale kandidate koje nisam upoznao ostajem u sobi s Paolom Valić. Nisam je prepoznao, ali kada mi je rekla sjetio sam je se jer je bila na TV-u i novinama. Ona je bila sigurna da će nas oboje primiti. Ja nisam.

Paola je bila u pravu, od svih kandidata primili su baš mene i nju. Nju kao voditeljicu na Laganini FM-u što su prvenstveno i tražili, a mene kao glazbenog urednika na Soundset mreži i voditelja na Laganini FM-u subotom.

Glavni i jedini glazbeni urednik na radiju, u stvari na mreži dosta slušanih radija. Iz vedra neba stvorio mi se posao iz snova. Novi ljudi, novi šefovi, novi program - kao i na svim poslovima vrlo brzo sam pohvatao konce što se znanja i tehnike tiče. Onaj drugi političko šefovski dio nažalost nikada nisam prihvatio. Bilo je i puno lijepih stvari... Upoznao sam kolege s kojima se i danas čujem, najčešće sa super voditeljicom Dijanom Čerčić koja je sada na BBR-u. Za nju na početku nikad ne bih rekao da ćemo si postati dobri, a eto. Surađivao sam sa svim diskografskim kućama koje su mi slale nove pjesme svojih izvođača i to otkrivanje novih pjesama je baš dobar posao. Nije lako u moru pjesama izdvojiti prave, ali je lijep osjećaj. Najbolja stvar u toj suradnji je bila što sam uvijek (još iz vremena Retrotona) dobivao ulaze na koncerte i promocije. Jedna od najdražih je definitivno promocija albuma 2 Cellos – The Score. O njima je nepotrebno trošiti riječi – najpopularniji hrvatski glazbenici koje iznimno cijenim.

mini-DJ Roman R – 2 Cellos – DJ za svadbe

Za svoju šihtu surađivao sam i snimao s mnoge poznate glazbenike, neke koje sam znao otprije, a neke koje sam tek upoznao (Natali Dizdar, Dino Šaran, Aki Rahimovski, Massimo, Mia Dimšić, Petra iz Flyera, Tina Kresnik pa do ekipe iz Retrotona Rajko Dujmić, Jurica Pađen, Renato Metessi, Mladen Puljiz, Ivan Dečak, Ivana Kindl, Lara Prskalo, Darko Bakić...). Neke novije bendove i izvođače sam upoznao i dosta vrtio npr. Jam Ritual, Bluvinil, Matt Shaft, DJ Mental Blue, Mel Camino, Fluentes...

Na radiopostajama, a i na ostalim poslovima, sam dosad imao prilično slobodne ruke u tome što i kako raditi. Ovdje nije bio takav slučaj. Na Laganiniju sam uz dosta priprema počeo subotom kao voditelj. Možda zvuči jednostavno (i trebalo je tako biti jer nisam nuklearni fizičar), ali to mi je jedan od stresnijih poslova koje sam radio. Jako velika očekivanja od svih, pa i samog sebe. Želio sam da to bude dobro pred dosta velikom publikom uz hrpu stvari na koje moraš misliti (pravilni izgovor, govor iz dijafragme, dobra priprema dosadnih tema, točan izbor tema u točno vrijeme, tehničko savršenstvo da podloga završava i sljedeća počinje do vokala... i naravno sve to moraš izvesti i govoriti vrlo opušteno). Lako je to kad se ufuraš, ali jednom tjedno se jako teško ufurati, a svaka greškica se na kolegiju detaljno ispituje i nikada, ni s kim i ni sa čim nisu zadovoljni. To je trebao biti posao koji ljudima predstavlja veselje – dakle glazba, a pretvorilo se u sve samo ne u veselje i opuštenost. Kada se tome još pridoda i neprestano petljanje u glazbu koju sam uređivao na Soundset mreži, jasno je da, kao i većina ljudi koji tamo dođu, nisam dugo izdržao.

Laganini

DJ za tulume, DJ za svadbe, DJ za evente...

Nakon toga radim užasan posao i zaključujem da je vrijeme da ponovno postanem sam svoj gazda DJ za tulume. Nakon puno promišljanja i vaganja. Ovaj puta baš nitko nije vjerovao da od glazbe i još samo od posla DJ-a mogu živjeti, otvaram obrt DJ za tulume i radim kao DJ za svadbe, DJ za evente, DJ za vjenčanja, DJ za djevojačke.

Nikad nisam dobio toliko pohvala kao zadnjih godinu dana otkad radim ovaj posao. Uvijek sam volio zabavljati ljude (to mi se i u horoskopu vidi). Neviđena je sreća raditi ono što voliš, ono što znaš najbolje i da su baš svi na kraju oduševljeni.